Znanstvenici: Ultraprerađenu hranu treba regulirati kao i cigarete

Paralele s duhanskom industrijom

U studiji objavljenoj u zdravstvenom časopisu Milbank Quarterly, istraživači s Harvarda, Sveučilišta Michigan i Sveučilišta Duke navode kako UPH i cigarete dijele sličnosti u načinu na koji su osmišljeni da izazovu ovisnost.

Proizvođači, tvrde, podešavaju sastav i brzinu djelovanja proizvoda na centre za nagrađivanje u mozgu. Autori također ukazuju na marketinške taktike koje dovode javnost u zabludu. Tvrdnje poput „niskomasno“ ili „bez šećera“ na ambalaži UPH-a uspoređuju s reklamiranjem filtera za cigarete 1950-ih kao zaštitne inovacije koja u praksi nije imala stvarni učinak.

Što je zapravo ultraprerađena hrana?

Ultraprerađena hrana su industrijski proizvodi koji često sadrže emulgatore, umjetne boje i arome. U tu kategoriju spadaju gazirana pića, pakirane grickalice poput čipsa i keksa, slatkiši, brza hrana, gotova jela i deserti, ali i masovno proizvedeni kruh i žitarice za doručak. Takva hrana sadrži visoke razine soli, šećera i masti, a siromašna je proteinima i ključnim vitaminima i mineralima. Znanstvenici upozoravaju da je konzumacija takve hrane povezana s povećanim rizikom od pretilosti, raka, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti te negativno utječe na crijevnu mikrofloru.

Iskustva koja potvrđuju ovisnost

Jedna od autorica studije, profesorica Ashley Gearhardt sa Sveučilišta Michigan, klinička psihologinja specijalizirana za ovisnosti, ističe da su njezini pacijenti sami povlačili te usporedbe.

„Govorili bi mi: ‘Osjećam se ovisno o ovim stvarima. Nekad sam pušio, a sada imam istu naviku s gaziranim sokovima i krafnama. Znam da me to ubija, želim prestati, ali ne mogu'“, ispričala je. Prema njezinim riječima, rasprava o UPH-u slijedi poznati obrazac iz područja ovisnosti. „Neko vrijeme krivimo pojedinca i govorimo mu da bude umjeren, a onda na kraju shvatimo koje sve mehanizme industrija koristi kako bi stvorila proizvode koji ljude doista mogu ‘navući'“, objasnila je.

Poziv na strožu regulaciju

Iako je hrana, za razliku od duhana, neophodna za preživljavanje, autori tvrde da ta razlika čini djelovanje još potrebnijim jer je teško izbjeći današnje moderno prehrambeno okruženje. Gearhardt smatra da bi trebalo biti moguće razlikovati štetni UPH od drugih prehrambenih proizvoda na isti način na koji se alkoholna pića razlikuju od drugih napitaka.

U radu se tvrdi da UPH ispunjava „utvrđene kriterije“ o tome treba li se neka tvar smatrati ovisničkom. Autori stoga pozivaju da se primijene lekcije naučene iz regulacije duhana, uključujući sudske sporove i ograničenja marketinga, te da se odgovornost prebaci s pojedinca na prehrambenu industriju.

Stručni oprez i globalna perspektiva

Profesor Martin Warren s Instituta Quadram, specijaliziranog centra za istraživanje hrane, smatra da autori riskiraju „pretjerivanje“ u svojim usporedbama, iako priznaje da paralele postoje.

Postavlja pitanje jesu li UPH-ovi „intrinzično ovisni u farmakološkom smislu“ poput nikotina ili uglavnom iskorištavaju naučene sklonosti i praktičnost. Warren također ističe da je važno utvrditi proizlaze li štetni učinci iz samih proizvoda ili iz činjenice da oni istiskuju cjelovite namirnice.

Dr. Githinji Gitahi, izvršni direktor organizacije Amref Health Africa, upozorava na rastući problem u Africi, gdje slaba regulativa i promjene u potrošačkim navikama stvaraju „profitabilan spoj“ za korporacije. „Sve to stvara nove i preventabilne pritiske na već preopterećene zdravstvene sustave“, zaključio je.