Izvješće UN-a: Stigla je era „globalnog bankrota vode“

Globalna nestašica

Sav život ovisi o vodi, no izvješće otkriva da su mnoga društva dugo koristila vodu brže nego što se ona mogla prirodno nadoknaditi u rijekama i tlu. Također su prekomjerno iskorištavala ili uništavala dugoročne zalihe u vodonosnicima i močvarama.

To je dovelo do bankrota, pri čemu su mnogi ljudski vodni sustavi prešli točku s koje se više ne mogu vratiti u prijašnje stanje. Klimatska kriza pogoršava problem otapanjem ledenjaka i uzrokujući nagle promjene između ekstremno sušnih i vlažnih razdoblja.

Rezultat je svijet u kojem 75% ljudi živi u zemljama klasificiranim kao vodno nesigurne ili kritično vodno nesigurne, a dvije milijarde ljudi živi na tlu koje tone zbog urušavanja podzemnih vodonosnika.

Porast sukoba i kriza

Sukobi oko vode naglo su porasli od 2010. godine, navodi se u izvješću. Velike rijeke, poput Colorada u SAD-u i sustava Murray-Darling u Australiji, ne uspijevaju doći do mora, a eskalirale su i krizne situacije „nultog dana“ – kada gradovi ostaju bez vode, kao što je bio slučaj u Chennaiju u Indiji.

Polovica velikih svjetskih jezera smanjila se od ranih 1990-ih, a čak su i nacije bogate vodom, poput Ujedinjenog Kraljevstva, u opasnosti zbog ovisnosti o uvozu hrane i drugih proizvoda za čiju je proizvodnju potrebna voda.

Profesor Kaveh Madani, koji je vodio izradu izvješća, izjavio je: „Ovo izvješće govori neugodnu istinu: mnogi kritični vodni sustavi već su u bankrotu. Izuzetno je hitno jer nitko ne zna točno kada bi se cijeli sustav urušio.“

Utjecaj na globalnu opskrbu

Oko 70% slatke vode koju ljudi koriste odlazi na poljoprivredu. Madani je rekao: „Milijuni poljoprivrednika pokušavaju uzgojiti više hrane iz smanjujućih, zagađenih ili nestajućih izvora vode. Vodni bankrot u Indiji ili Pakistanu, na primjer, također znači utjecaj na izvoz riže u mnoga mjesta diljem svijeta.“

Prema izvješću, više od polovice globalne hrane uzgaja se u područjima gdje su zalihe vode u opadanju ili nestabilne. Prekomjerno iskorištavanje podzemnih voda uzrokovalo je slijeganje gradova diljem svijeta. Rafsanjan u Iranu tone za 30 cm godišnje, Tulare u SAD-u za oko 28 cm, a Mexico City za oko 21 cm godišnje. Pogođeni su i drugi veliki gradovi poput Jakarte, Manile, Lagosa i Kabula.

Među najvidljivijim znakovima vodnog bankrota, navodi se u izvješću, jest 700 vrtača koje prekrivaju intenzivno obrađivanu ravnicu Konya u Turskoj. Čovječanstvo je također drastično smanjilo količinu dostupne vode uništavanjem prirodnih zaliha, poput močvara, i zagađivanjem vodenih putova. U posljednjih pet desetljeća uništena su močvarna područja veličine Europske unije.

Potrebna temeljna promjena

Izvješće poziva na temeljito preispitivanje načina na koji se voda štiti i koristi diljem svijeta. To bi uključivalo smanjenje prava i zahtjeva za povlačenje vode kako bi se uskladili s današnjom degradiranom opskrbom te transformaciju vodno intenzivnih sektora poput poljoprivrede i industrije.

„Upravljanje vodnim bankrotom zahtijeva iskrenost, hrabrost i političku volju“, rekao je Madani. „Ne možemo obnoviti nestale ledenjake niti ponovno napuhati akutno zbijene vodonosnike. Ali možemo spriječiti daljnje gubitke i redizajnirati institucije kako bismo živjeli unutar novih hidroloških granica.“

Tshilidzi Marwala, podtajnik UN-a, dodao je: „Vodni bankrot postaje pokretač krhkosti, raseljavanja i sukoba. Pravedno upravljanje njime sada je ključno za održavanje mira, stabilnosti i društvene kohezije.“

Reakcije struke

Profesor Albert Van Dijk s Australskog nacionalnog sveučilišta, koji nije sudjelovao u izradi izvješća, rekao je da je izazov održivog upravljanja vodom vrlo stvaran, iako bi on radije koristio opis kolapsa ili sustavnog neuspjeha umjesto bankrota. „Povećana varijabilnost je jednako velik problem kao i nestašica“, rekao je.

„Ponekad je ukupno dostupno više vode, ali ona sve češće dolazi u naletima, na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme.“

Dr. Jonathan Paul sa Sveučilišta u Londonu izjavio je: „Izvješće razotkriva loše postupanje čovječanstva s vodom koje ugrožava održivost ‘vodenog ciklusa’ kao koncepta. Slon u sobi, koji se izričito spominje samo jednom, jest uloga masovnog i nejednakog rasta stanovništva u pokretanju toliko mnogo manifestacija vodnog bankrota.“